Detalji
Mesto održavanja: Narodno pozorište u Beogradu, Scena „Raša Plaović“
Vreme održavanja: 22. februara 2009. (Premijera)
Rejvenhil se, pored Sare Kejn, smatra predstavnikom in-yer-face dramaturgije – brutalnog, eksplozivnog i direktnog pisanja „krvi i sperme“ – koja je obeležila evropsko pozorište i razbila mnoge tabue na pozorišnoj mapi sveta.
Mark Rejvenhil - Jedan je od vodećih savremenih britanskih dramskih pisaca.
Autor: Mark Rejvenhil - Bazen (Bez vode)
Reditelj: Đurđa Tešić
Igraju: Sena Đorović, Vanja Ejdus Kostić, Goran Jevtić, Aleksandar Đurica
Rejvenhil sredinom devedesetih otkriva da je HIV pozitivan i upravo u to vreme piše svoje najznačajnije komade: Shopping and Fucking, Faust je mrtav i Polaroide, u kojima se bavi životom na margini, položajem homoseksualaca i različitošću koja neminovno ugrožava društveni poredak. On se zatim, posle dvehiljadite godine, okreće ka apstraktnijim dramskim oblicima (pantomimi, plesu) i počinje da se u svojim komadima poigrava dramskom formom. Zanimljiv je i podatak da je Bazen (bez vode) Rejvenhil pisao za trupu Frantic Assembly, koja se pre svega bavi fizičkim teatrom (praizvedba u Londonu 2006). Komad se zatim širom Evrope postavljao kao verbalna predstava. Rejvenhil se pored dramskog pisanja bavi novinarstvom (već godinama piše za „Gardijan“) i glumom (od 2005. kada je na Edinburškom festivalu glumio u svojoj monodrami Produkt). Zdravlje mu se 2007. pogoršava, kolabira i upada u komu, a odmah nakon izlaska iz kome piše sedamnaest kratkih komada i predstavlja ih (i kao glumac) na Edinburškom festivalu, pod naslovom Rejvenhil za doručak.
Kod nas su postavljeni njegovi komadi Shopping and Fucking u Jugoslovenskom dramskom pozorištu (na Sceni „Bojan Stupica“), u režiji Ive Milošević i Polaroidi u Narodnom pozorištu u Beogradu (Scena V sprat), u režiji Ksenije Krnajski.
Duboko (u bazenu)
Verovatno ne postoji mnogo savremenih pozorišta čiji se članovi ujutru zagrevaju uz pesmu Britni Spirs, no to upravo radi Frantic Assembly. Poslednja je nedelja proba za moj komad Bazen (bez vode) i kada sam se pojavio u sali za probe u istočnom Londonu, Skot Grejem, jedan od reditelja je trupu od četiri glumca vodio kroz žestoke vežbe uz zvuke pesme „Toxic“. Nasmešio sam se i napravio sebi kafu.
Pre pet godina prvi put sam gledao predstavu trupe Frentik – predstavu Himne, o četiri prijatelja, muškarca, koji se trude da se izbore sa tugom. Impresionirala me je surova, na momente naivno emotivna gluma. I oduševio me je žestoki ples koji je pokretao celu produkciju. No nisam bio siguran da je to trupa sa kojom bih ja želeo da radim. Ja sam želeo da pišem za političko ili socijalno pozorište; Frentik ansambl se više bavio ličnim problemima dvadesetogodišnjaka…
(„Gardijan“, sreda, 20. septembar 2006.)
Reditelj: Đurđa Tešić
Igraju: Sena Đorović, Vanja Ejdus Kostić, Goran Jevtić, Aleksandar Đurica
Rejvenhil sredinom devedesetih otkriva da je HIV pozitivan i upravo u to vreme piše svoje najznačajnije komade: Shopping and Fucking, Faust je mrtav i Polaroide, u kojima se bavi životom na margini, položajem homoseksualaca i različitošću koja neminovno ugrožava društveni poredak. On se zatim, posle dvehiljadite godine, okreće ka apstraktnijim dramskim oblicima (pantomimi, plesu) i počinje da se u svojim komadima poigrava dramskom formom. Zanimljiv je i podatak da je Bazen (bez vode) Rejvenhil pisao za trupu Frantic Assembly, koja se pre svega bavi fizičkim teatrom (praizvedba u Londonu 2006). Komad se zatim širom Evrope postavljao kao verbalna predstava. Rejvenhil se pored dramskog pisanja bavi novinarstvom (već godinama piše za „Gardijan“) i glumom (od 2005. kada je na Edinburškom festivalu glumio u svojoj monodrami Produkt). Zdravlje mu se 2007. pogoršava, kolabira i upada u komu, a odmah nakon izlaska iz kome piše sedamnaest kratkih komada i predstavlja ih (i kao glumac) na Edinburškom festivalu, pod naslovom Rejvenhil za doručak.
Kod nas su postavljeni njegovi komadi Shopping and Fucking u Jugoslovenskom dramskom pozorištu (na Sceni „Bojan Stupica“), u režiji Ive Milošević i Polaroidi u Narodnom pozorištu u Beogradu (Scena V sprat), u režiji Ksenije Krnajski.
Duboko (u bazenu)
Verovatno ne postoji mnogo savremenih pozorišta čiji se članovi ujutru zagrevaju uz pesmu Britni Spirs, no to upravo radi Frantic Assembly. Poslednja je nedelja proba za moj komad Bazen (bez vode) i kada sam se pojavio u sali za probe u istočnom Londonu, Skot Grejem, jedan od reditelja je trupu od četiri glumca vodio kroz žestoke vežbe uz zvuke pesme „Toxic“. Nasmešio sam se i napravio sebi kafu.
Pre pet godina prvi put sam gledao predstavu trupe Frentik – predstavu Himne, o četiri prijatelja, muškarca, koji se trude da se izbore sa tugom. Impresionirala me je surova, na momente naivno emotivna gluma. I oduševio me je žestoki ples koji je pokretao celu produkciju. No nisam bio siguran da je to trupa sa kojom bih ja želeo da radim. Ja sam želeo da pišem za političko ili socijalno pozorište; Frentik ansambl se više bavio ličnim problemima dvadesetogodišnjaka…
(„Gardijan“, sreda, 20. septembar 2006.)
Za Vašu pažnju
Ove godine nastupalo je preko 30 DJ-eva od čega su, naravno, najveću pažnju privukli Axwell, Sebastian Ingrosso i Stereo Palma koji su nastupati na glavnom stage-u u centru Arene....
NAGRADNA IGRA
KudaZaVikend.com poklanja vaučere za besplatno krstarenje brodovima Jahting kluba Kej svake večeri u terminu od 20h do 22h....







